Tekst 190526_0272.mp3

… koje jako dugo držimo u sebi.

To može da bude recimo i zlopamćenje, ljutnja koju jako dugo držimo, imamo želju da se osvetimo. Nas je neko uvredio i mi razmišljamo sad ću ja njemu da se osvetim i dugo ćemo držati te negativne misli.

Treće spitefulness je ljutnja koja dolazi od želje da se takođe osvetimo i usled toga kažemo mnogo tih reči koje su povređujuće, namerno govorimo stvari da bismo nekog povredili. Vređanje.  Zao jezik kad je neko zajedljiv još je to prožeto i besom. Ovo je veoma negativno stanje uma, iako se radi ovde i nečemu malom ovo izaziva veoma lošu karmu. 

Treba da se trudimo da ispravimo ovo stanje, da se ova tendencija ili ovo stanje, prevaziđe eliminiše. Jedan primer je da kada  smo sa nekim ko nam je blizak, naš učitelj, naša porodica, naši prijatelji, kada smo u tom stanju da se kontrolišemo, kada smo ljuti na nekog imamo potrebu da o njemu kažemo nešto uvredljivo, da kada smo u društvu bliskih razmišljamo o njihovim kvalitetima i da nam onda to pomogne  da kontrolišemo tu svoju tendenciju, da nas podsete njihovi kvaliteti da ne bi trebalo da gajimo takvo stanje uma i ne dozvolimo joj da izađe iz nas. Na ovaj način smanjićemo ili eliminsatai ovu tendenciju generalno u odnosu na sva bića.

Četvrto Nasilnost, violence, harmfulness, hostility, takođe pripada ljutnji, ovo je stanje uma zbog koje gubimo mogućnost  da imamo saosećanje.

Peto Ljubomora ili zavist, nešto što svi znamo, dakle ta zavist i ljubomora dolazi od toga što mi stalno imam želju da imamo razne stvari i da nas drugi poštuju, onda kada ih mi nemamo a neko ih drugi ih ima onda osećamo zavist i ljubomoru. I zbog toga naš um nije miran i uvek smo u stresu.

Šeasto je dvoličnost. Pritvornost. Nešto smo radili što nije dobro ali zato što hoćemo da nas drugi poštuju mi skrivamo to što smo uradili a što nije dobro, izbegavamo istinu. Ako na primer on ništa ne bi znao o budizmu i ovde dođe i nešto nam priča kao on zna o čemu se tu radi to bi recimo bilo to. Ovaj mentalni faktor pripada neznanju.

Sedmo je prevara deceit,pretence. dakle ovo pretvaranje ustvari prevara pretvaramo se da smo nešto drugo što nismo pretvaramo  se da smo bolji slično je ovom prethodnom skoro je isto.

Razlika je u tome što u prvom  slučaju nešto jeste kod vas ali vi to krijete, izbegavate istinu o tome, nešto se krije, a kod ovog drugog nema ničega, ali mi se pravimo dodajemo da ima da bi ostvarili neki imidž, da nas cene da nas vole, to je kao obmana.

Osmo je mosta mepa nedostatak savesti, nema stida, nema srama, bezobzirnost iako lažemo nekog i mi znamo da on zna da ga mi lažemo mi i dalje nastavljamo da lažemo, nije nas briga.

Dakle suprotno od ovoga recimo onaj stid o kome smo ranije pričali, mi učinimo nešto loše ali nam neko drugi ukaže na to da to nije dobro i mi osetimo da to nije dobro to je dakle  pozitivno mentalno stanje taj osećaj šta treba šta je po drugima dobro, poštujemo to šta drugi kažu. A ovde je potpuno odsustvo, toga šta god da nešto kaže nas nije briga. Čak i ako smo nešto ukrali i kažu za nas da smo lopov, nije nas briga.

Deveto je concealment (chapa). opet neka vrsta prikrivanja, odsustvo kajanja

Radi se o stanju uma gde mi sakrivamo greške koje smo videli svoje ili tuđe. Bilo da se radi o nama, bilo da se radi o drugima. I on sprečava da dođemo u dodir sa osećanjem kajanja, dakle ne kajemo se.

Deseto je  tvrdičluk uvek smo jako sebični i zbog toga ne možemo da budemo velikodušni i zbog toga ne možemo da budemo ni zadovoljni.

I lako se ljutimo ako neko nešto naše upotrebi onda smo strašno ljuti, jer smo sebični. I ovo je uzrok za ponovno rođenje u području gde bi smo bili jako jako siromašni, a najveći broj ljudi kod kojih je ovo pretežno tendencija rađaju se kao gladni duhovi, u području gladnih duhova. 

Jedanaesto je taština. Kada imamo sve u životu lepo i dobro i onda smo tašti zbog toga. Znači mladost, lepotu, dobru kuću, lepa kola, onako zadovoljni smo sami sobom.  Samozaljubljenost, taština, tašti smo. Ništa nije namerno, sami po sebi smo takvi tašti, mi nemamo nameru da nekog povredimo s tim, jednostavno smo tašti. Ova vrsta mentalnog faktora nas u stvari odvaja od praksi zato što smo zadovoljni sobom i svoj životom, mi ne vidimo zašto bi trebali da praktikujemo. 

Dvanaesto luck of fate, odsustvo  ere, poverenja, o tome smo govorili već kad amo objašnjavali devociju

Post a Comment