Tekst 190526_0270.mp3

Drugi faktor od 11 pozitivnih faktora je da kažemo pažljivost, obazrivost znači to je onda kada stvari radimo sa velikom  obazrivošću. suprotno od nehajnosti. Sve što radimo radimo sa tim mentalnim stanjem obazrivost i prosto vodimo računa da to što radimo bude kako treba, znači uvek smo na neki način odgovorni zato što radimo vodimo računa obazrivi smo, pažljivi smo. Suprotno od nehajnosti. 

Treće je Pliancy i to je neka vrsta mekoće, odsustva agresivnosti. Ako smo puni negativnih emocija, ako  ne marimo za sebe, za svoj um, ne pokušavamo da ga kontrolišemo, ljudi neć želeti da komuniciraju sa nama. Ali ne baš neagresivnost dakle um koji je sposoban da kako ovde kaže sposoban za vrlinu, koji je mekan koji nije grub,  ispunjen negativnim osećanjima, njegova funkcija je da prevaziđe negativne tendencije, znači um koji može da se orijentiše na vrlinu.

To je um koji je fokusiran na pozitivna dela, sve što radimo i govorimo pomaže 

 našoj koncentraciji još uvek govorimo o trećem faktorom.

On pomaže da umanjimo negativne tendencije. zato što taj faktor kontroliše sve naše mentalna aktivnosti i usmerava ih u pozitivnom smeru. 

Sledeće je  equanimity, nepristrasnost je stanje uma u kome je vezanost za sebe i prijanjanje za ja umanjeno, nije jako i nema negativnog odnosa, stava u odnosu na druge. U stvari  i equanimity bi bio nekako jednaki odnos prema svemu, nema diskriminacije, bilo šta da se dešava sve se posmatra na isti način.

Nekada se ovo stanje uma meša sa lenjošću, ali ovo je ustvari potpuno suprotno od lenjosti. Kada smo lenji mi smo prepuni tih nekih negativnih tendencija, negativnih osećanja, diskriminacija i tako dalje, a ovo je potpuno suprotno od toga. Lenjost je deo neznanja a ovo stanje nije. Ovo je  kada govorimo o četiri neizmernosti zadnja je da se održi nepristrasnost.

Peti faktor je self respect je samopoštovanje ili ovde što se kaže savesnost je mentalni faktor gde se mi uzdržavanju od bilo čega negativnog zato što mi sami smatramo da je to nešto loše I nećemo zbog sebe da uradimo nešto loše znači na primer stoji na stolu 1.000 EUR nema nikog okolo, ali mi to nećemo uzeti zato što smatramo da je to krađa imamo svoje etički kodeks I nećemo ga kršiti to je kao integritet, samopoštovanje.

Šesti je  za razliku od onog prethodnog, kada neke stvari ne radimo zbog unurašnjeg kodeksa, nego ih ovde ne radimo zbog toga da nas neko ne bi kritikovao, zbog toga što drugi smatraju da to nije u redu, zbog drugih. Ovde su ga nazvali shame kao sramota nas je ovde, osećaj za to šta je u redu.

Prethodna je ona koju mi radimo zbog sebe zato što smatramo  zbog nas, ne zbog toga što će nas neko osuditi, nego jednostavno mi sami po sebi pridržavamo se nečega, a u ovom drugom slučaju vodimo računa o drugima, vodimo računa da ne povredimo druge, vodim računa  šta drugi smatraju da je u redu i poštujemo to, to je šesto.

Sedmo je nevezivanje postoje u dva vida, a to je da se u sebi ne gaji tendencija za vezivanjem a drugo je da se ne vezujemo za konkretne objekte, jedno i drugo se pod tim podrazumeva. Ne vezujemo se generalno, ne razvijamo tu tendenciju, a takođe i ako je nešto konkretno takođe ne vezujemo se za konkretan objekat.

Osmo je odsustvo mržnje odnosno odsustvo averzije, agresije. Dakle ovde ne postoji uopšte ljutnja u odnosu na sve fenomene,jednostavno.  Dakle i ako nas je neko povredio mi nismo ljuti. I ako smo verbalno ili fizički povređeni nećemo imati averziju neću imati ljutnju. Takođe i ako nas neko kritikuje nećemo se ljutiti i mi nećemo odgovoriti i kritikovati njih, nećemo uzvraćati. 

Poenta ovoga je da ako  nas neko verbalno povredi mi nećemo isto uzvratiti verbalnim uvredama i ako nas neko fizički uvredi mi nećemo uzvratiti fizičke i ako nas neko kritikuje mi nećemo kritikovati.

Deveto je odsustvo iluzije/konfuzije, a to znači da kada nešto istražujemo, mi nemamo nikakvu konfuziju u smislu toga šta je dobro šta je loše, jasno nam je šta je  dobro šta je loše. U nekom uobičajenom stanju mi smo u konfuziji, ili ako ovo stavimo u kontekst budističke prakse, onda kada je um u stanju odsustva iluzije onda se uvek radi o tome da znam šta je karmički dobro i da znamo šta je karmički loše. 

Deseti faktor je istrajnost, perseverance, stanje uma u kome smo uvek u stanju da jako puno napora u nešto uložimo. Na Tibetu,  ova reč dolazi iz budističke terminologije. Reč na tibetanskom znači da šta god da radimo, to je uvek u vezi sa oslobođenjem, sa prosvetljenjem. Ova vrsta istrajnosti, kada je koristimo u uobičajenom jeziku moze da se odnosi na drugu vrstu aktivnosti, neke svetovne aktivnosti. Mi možemo da budemo vrlo istrajni recimo u našem poslu, recimo u bilo čemu što nas  u nekim svetovnim okvirima interesuje, ali to nije ova vrsta istrajnosti. Ovde se govori o izdržljivosti, upornosti, istrajnosti u odnosu na ciljeve koji su u kontekstu darme, u kontekstu budizma odnosno onoga što nas vodi kao oslobođenju. 

Jedanaesta of prevoda komi se koristi je radosna istrajnost, dakle to nije napor koji je težak, koji je patnja, već je ispunjen radošću.

Jedanaesti faktor je odsustvo nasilja ne – nasilje je kada je naš fokus na drugima, na osetnim bićima, a sa tim fokusom i na osnovu toga razvijamo saosećanje i strpljenje, to je ne- nasilje, da uvek imamo saosećanje i strpljenja za druga osetna bića.

Post a Comment